top
logo

Autorizacija




PDF Ispis E-mail

Šta je Wireless mreža?

WLAN je kratica za engleski naziv Wireless Local Area Network i označava lokalnu mrežu (LAN) koja se zasniva na bežičnim tehnologijama.

Standardi

Jedno od trenutačno najraširenijih WLAN inačica je Wi-Fi, registrirani znak Wi-Fi Alliance-a. Trenutačno postoje tri standarda koji su odobreni od strane IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers, Inc.):
802.11a
802.11b
802.11g

Standardi 802.11b i g se uglavnom koriste u Hrvatskoj dok je standard 802.11a uglavnom u upotrebi u SAD. Osnovna razlika u standardima je u radijskoj frekvenciji na kojoj rade. 802.11a radi na frekvencijama oko 5 GHz dok 802.11b i g rade na frekvenciji od 2,4 GHz. Najnoviji i najbolji standard je 802.11n (takozvani "Draft-N") koji postiže u teoriji brzine do 300Mbps. 802.11n Draft 2.0 je objavljen 19.03.2007. kao novi prijedlog. Od ovog novog standard-a se još očekuje da bude registrirani znak Wi-Fi Alliance-a, kao što su 802.11a/b/g.

Arhitektura WLAN-a

Za izradu WLAN-a je potrebno imati pristupnu točku (AP - access point) i jednog ili više klijenata. AP povezuje više klijenata u zajedničku grupu i služi za povezivanje sa žičanom mrežom ili sa drugim bežičnim mrežama.

Brzine prijenosa podataka

IEEE 802.11a 54 Mbps maksimalno (108 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa)

IEEE 802.11b 11 Mbps maksimalno (22 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa, 44 Mbps kod 60 MHz širokog pojasa)

IEEE 802.11g 54 Mbps maksimalno (g+ =108 Mbps, do 125 Mbps moguće; 2 Mbps u miješanom stanju (g+b) sa IEEE 802.11b)

IEEE 802.11h 54 Mbps maksimalno (108 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa)

IEEE 802.11n 300 Mbps maksimalno

 

Sigurnost

Dio WLAN standarda IEEE_802.11 je Wireled Equivalent Privacy (WEP), jedan sigurnosni standard, koji sadrži RC4 Algoritam. Unutar toga postojeće zaključavanje je samo sa jednim 40 Bit (nazvanim 64 Bit) tj. 104 Bit (nazvanim 128 Bit), kod nekih proizvođača isto 232 Bit (nazvano 256 Bit) dugačkim statičkim ključem, koje pak nije dovoljno i ne garantira da se WLAN zaključao sigurno. U Haker sceni je poznato da skupljanjem parova ključeva je moguće izvesti takozvani "Known-Plaintext-Napad". Postoje besplatni programi koji čak i bez potpunog prikupljanja paketa (podataka) mogu otključati (WEP) lozinku, gdje pak kod jednog 232-Bit ključa to može potrajati nešto duže, ali nije nemoguće. Pri tome može svaki korisnik mreže čitati promet koji putuje mrežom. Kombinacija RC4 i CRC-a (Cyclic Redundancy Check) se smatra matematički nesigurnom.

Iz tih razloga su tehničke nadoknade izmišljene, kao npr. WEPplus, Wi-Fi Protected Access (WPA), Fast Packet Keying, Extensible Authentication Protocol (EAP), Kerberos ili High Security Solution koji svi zajedno više ili manje smanjuju sigurnosni problem WLAN-a.

Nasljednik WEP-a je novi sigurnosni standard 802.11i. On nudi jednu povećanu sigurnost kroz upotrebu TKIP-a kod WPA tj. Advanced Encryption Standard (AES) kod WPA2 i smatra se momentalno sigurnim od strane haker-a koji ga žele otključati. Kao savjet može služiti raditi lozinke uz pomoć takozvanog generatora lozinki, gdje lozinka sadrži velika i mala slova, brojke i posebne znakove i pri čemu nije kraća od 32 znaka.

WPA2 spada pod Wi-Fi 802.11i, koji radi sa zaključavajućim algoritmom "AES" (256 Bit) i u novijim uređajima je podržan. Prije svake kupnje uređaja (npr. WLAN router-a) se savjetuje detaljno informiranje o tome dali taj uređaj zaista i podržava WPA2. Neki uređaji se mogu kroz promjenu Firmware-a naknadno nadograditi na WPA2.

 

Ažurirano Ponedjeljak, 05 Travanj 2010 18:16
 
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner

bottom